Odem u kafanu, sednem i naručim piće. Istina, želim da dignem i noge na sto. Al’ dama sam. Al’ žensko sam. Al’ suknjicu nosim. Al’ kauboj nisam. Nemam ni kaubojke, pa mi ne priliči. Nemam ni mamuze. Uskoro ću imati konja za jahanje. Smejao mi se jedan pop, otac Makarije takoreći, kada sam mu rekla da ću naći muškarca koji će da ljubi zemlju po kojoj hodam. Nije to baš bila uobičajena ispovest. Ispovedio je on mene muški.
* * *
Psujem – onako, nekad više, nekad manje. Moja komšinica seniorka psuje više od mene. Ona ga baš ne vadi iz usta. Tako žene ispoljavanju agresiju – verbalno. Muškarci se lepo pobiju, mada je to izazivanje na dvoboj demode. Sad se odmah poteže hladno i vrelo oružje. Glupost je obrnuto srazmerna sa dužinom i obimom muškog polnog organa.
* * *
Ima mnogo razloga zašto je dobro pisati anonimno. Prvo, nema šanse da se bilo ko nađe prozvanim, jer ne poznaje autora. Drugo, ljudi stvarno imaju problem da odvoje u svojoj glavi da nije baš sve što se napiše usko povezano sa tesnim mislima autora.
I sad stižemo do fidbeka, iliti povratnih informacija, iliti povratnih reakcija. Ljudi mogu opasno da se istripuju da je mnogo bitno ono što napišu, samo zato što imaju trefik i publiku. To vam je kao i u životu, uglavnom, dođem-ti-dođeš-mi.
Stalno moramo imati na umu najveću zamku, a najveća zamka je – samozabrana. Druga velika klopka je kada čovek shvata samog sebe ozbiljno.
Ni pre, ni sada ne gotivim ograničavanje kada autori blogova kontrolišu ko šta sme da kaže u komentarima, pa im je svaki komentar na premišljanju i odobravanju. Ovde je dugo vremena bila isključena mogućnost komentarisanja. Razlog je što nisam htela da se smaram sa fidbekom, jer je nužno da učestvujem. Kad sam ponovo odlučila da hoću to, omogućila sam ostavljanje komentara.
Ovo malo, baš malo što sam vam rekla, verujte mi na reč, jer ovo je tek moja druga blogerska inkarnacija, što će reći da sam stara blogerska kajla. 😀
Au, zastade mi dah čitajući…. ovo je najbrži post koji je napisan na ovom blogu, dvesta na sat, trista na sat, japanski vozovi i tako to ahaha; dobro ti je ono sa dvobojima pa sve do kraja pasusa, upade odmah u oči; svako vreme nosi svoje breme ahaha; inače, obožavam fidbekove, valjda sam radoznala al umeju brate da smore, neki. A neki baš da prijaju. Kakogod, ispovest kod popa ti je čudesno interesantna, a samozabrane i to, e to je poslednja tema. 🙂
Sviđa mi seLiked by 1 person
U stvari, nije najbrže napisan post. Najbrže sam napisala one rep pesmice, jedan „stih“ jedna sekunda, prelilo se samo. 🙂 Ispovest kod popa je bila luda, baš luda i ludo smo se zabavljali, kratko doduše, jer me nije zanimalo da živim sa oženjenim popom i njegovom devojkom. 😀 Međ’ popovima ima vrlo avangardnih likova. I puni su ko brod, kad ošišaju po parohiji.
Sviđa mi seLiked by 1 person
„Druga velika klopka je kada čovek shvata samog sebe ozbiljno.“ – jedna od rečenica, koju godinama vrlo rado koristim…
A i ta anonimnost nam je sa jedne strane donela slobodu(često preveliku), da kažemo šta iskreno mislimo… 😀
Sviđa mi seLiked by 1 person
@Shonery, sad kad je koristimo zajedno, možda će i drugi da je koriste, pa će jednoga dana to postati narodna umotvorina. 😉 Elem, ne postoji prevelika sloboda, ili postoji, ili ne postoji. 🙂
Sviđa mi seLiked by 1 person
Pa pobeda je kada takvu istu slobodu imamo i kada nismo anonimni, zar ne?
Sviđa mi seLiked by 1 person
@Tanja, nisam razmišljala o tome kao o bilo čemu što ima veze sa pobedom. Jedina pobeda, možda, ali samo možda, je hrabrost da čovek prevaziđe samog sebe.
Sviđa mi seSviđa mi se
Da, da, znam da nisi. Rekla sam to uzgred. Ma hrabrost je već i to da vidiš ko si, a kamoli da počneš sebe da prevazilaziš. Razumela sam. 🙂
Sviđa mi seLiked by 1 person
@Tanja, blagodarim. 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
Anonimnost obara težinu. Po meni… ali uistinu otvara neka druga vrata. Ne mož i tamo i ovamo.
Dobar ti heštag.
Sviđa mi seLiked by 1 person
@Goste, objasni mi na koju težinu misliš tom prilikom? WTF, dobar mi heštag?
Sviđa mi seLiked by 1 person
Dobra ti ova stvar, pesma.
Sviđa mi seLiked by 1 person