Seren Kjerkegor: Dnevnik zavodnika

(…) 3. lipnja

Još uvijek nisam načisto sa svojom taktikom; stoga ne poduzimam ni najmanji manevar, nego prolazim tiho i što neprimjetnije pored nje; tako čine vojnici kada leže u zasjedi; bacaju se na tlo i prislone uho na zemlju, da bi čuli i najmanji šum.

Za nju i ne postojim; ne možda zato, što me previđa, ne, mi imamo negativan, tj. imamo nikakav odnos.

U romanu se običava pisati: “Vidjeti je i ljubiti je, bilo je jedno.”

Da, kad ne bi bilo u ljubavi dijalektike! Što znaju romani o ljubavi! Prikazati stvar tako lakom nije ništa drugo do prijevara.

Kad porazmislim o svemu, što danas o njoj znam, i potom se sjetim prvog dojma, koji sam o njoj bio stekao, tada nalazim, da je taj prvi dojam samo neznatno modificiran. Čak su i te male izmjene kako u njenu, tako i u moju korist. Nisam bio računao, da je toliko samotna. Neka ljupkost, koja bi izdržala čak i najstrožu kritiku, zapela mi je onda za oko. No ljupkost je prolazna stvar, ona nestaje kao jučerašnje pred današnjim. Stignemo li jednom dotle, da nas život sili na razmišljanje o životu, onda je gotovo sa ljupkošću. Cordelia je upućena u životnu borbu, a da o tome nije razmišljala: to je dragocjeno otkriće.

Kad bih samo znao, kako djeluju njeni osjećaji. Zaljubljena svakako još nije bila, za to jamči lak i nesmetan polet njene duše; još manje mogu vjerovati, da je jedna od onih teoretski iskusnih djevojaka, koje su već od rana navikle na pomisao, da idu ruku pod ruku sa ljubljenim muškarcem. Njena se duša hrani ambrozijom ideala; pa ni vizije zbilje ne gone je iz njenog carstva sanja. No vjerujem, da sam otkrio, kako joj pred očima ne lebdi slika neke junakinje iz ljubavnog romana, već prije lik Jeanne d’Arc.

Sada se radi samo o tome, da li je toliko ženstvena, da je njena ženstvenost reflektirajuća, ili se treba ograničiti na to da se jednostavno prihvati kao lijepa i ljupka; da li se smije jače napeti luk. Naći čistu ženstvenost nije baš mala stvar, no da bi sve to postalo zanimljivo, morao bi se smjeti staviti na kocku čak i changement. Najpametnije bi bilo pribaviti joj nekog kavalira, koji bi u svim oblicima uznastojao oko nje. Praznovjerje je, da to djevojkama može štetiti. Dakako, da je bolje kod tih nježnih biljčica, čija se snaga utroši na jedan jedini cvat, da su svježe i da još nikada nisu čule za ljubav. Ali Cordelia nije jedna od tih, ona može kod takvog ljubakanja samo dobiti, i ja ću joj, ako još nema nekog kavalira, sa zadovoljstvom jednoga priskrbiti. Dakako, da to ne smije biti nekakav gizdelin, inače je sav trud besmislen, to mora biti neki upotrebljiv mlad čovjek, najbolje je da bude dopadljiv — jedino malo presitnog formata za njenu strast. On neće uza se vezati njenu pažnju, i njegova ljubav će joj se pričiniti bljutavom. Konačno će, kad bude uspoređivala zbilju s onim, za šta se smatra pozvanom, posumnjati u vlastiti realitet. Reći će: ako je ljubav takva, onda nije vrijedno ljubiti. Tako će postati ponosna, a to je čini zanimljivom — na njoj sve zrači u blistavu sjaju; istovremeno se, međutim, približava svome padu i time postaje još zanimljivijom.

Moj idući zadatak je, dakle, da steknem pregled nad njenim krugom poznanika, da bih vidio, da li već postoji ljubavnik. Dok o tome nisam potpuno načistu ne mogu joj — a da ne stavim sve na kocku — priskrbiti drugoga. Dva takmaca — pa koliko god svak sam za sebe bio bezopasan — djeluju rivalstvom. Kao prvo moramo, dakle, saznati da li možda jedan već nije u zasjedi. Ne čini se vjerojatnim, da bi netko prodro u njeno samostansko prebivalište, ali ona ipak izlazi, i pri tom je mogao netko da joj postane zanimljiv.

Strategija, po kojoj moram da vojujem, je ova: ona mora biti dovedena uvijek u zanimljive situacije. Samo na bojištu zanimljivosti može se ratovati; taj trik treba iskoristiti do krajnjih granica. Ukoliko nisam slijep sve je u njoj udešeno za ono, što ja od nje želim, štaviše, ona i ne traži ništa drugo. Uvijek treba najprije uhodarenjem saznati, što neka žena može da pruži i što prema tome očekuje, da će dobiti. Sve moje pustolovine imale su svoj realitet, obrazovale su jednu epohu mojeg života, jednu fazu u mom razvoju, koja je točno odudarala od prethodne; katkada sam radi toga bio štošta i naučio. Radi neke djevojke naučio sam plesati; neka mala plesačica dovela me do toga, da sam poboljšao svoju francusku konverzaciju. Tada sam još bio nespretan i išao sam, kao i ostali, na tržnicu, na kojoj čovjek uvijek biva oguljen; danas više cijenim prigodne kupovine.

Moguće je, da je svoje zanimanje iscrpla na nekoj drugoj strani; povučen život, koji vodi, dopušta takve pretpostavke. Želim, dakle, ono zanimljivo učiniti ponovno prihvatljivim za nju i u tu svrhu ću, umjesto poetskog, izabrati prozaično. Mora se osjećati odgurnutom, to će izazvati njenu pažljivost. Najprije će rezoniranjem i ironijom, pomoću apsolutno neutralnog, pomoću duha, biti stavljena van borbe njena ženstvenost. Tako će, u vlastitim očima lišena ženstvenosti, dospjeti u za nju nepoznato stanje, te će se morati meni povjeriti — ne kao ljubavniku, već još uvijek potpuno neutralno. Tada će se probuditi žena, morat će se izmamiti iz njena brloga i nategnuti do skrajnje elastičnosti — a naposljetku će izigrati ćudoredne norme. Njih će skršiti i tada će se ono žensko u njoj vinuti do skoro nadnaravne visine — tada će biti moja, žena i duša. (…)

[SEREN KJERKEGOR: DNEVNIK ZAVODNIKA, IZDAVAČ: BIGZ BEOGRAD 1975 , STR. 42-45]

Advertisements

9 thoughts on “Seren Kjerkegor: Dnevnik zavodnika

  1. „(…)Prilika je rijetka, gdje se pruža valja je prihvatiti. To je da očajavaš: djevojku zavesti — to nije ništa, no treba naći djevojku, koju vrijedi zavesti! Ljubav je bogata misterijama, i jedna od njih je prva ljubav, premda jedna od nižih. Mnogi žele odmah sve, zaruče se ili učine kakvu drugu ludost i — a da nisu ništa ni vidjeli — sve je svršeno: ne znaju, ni što su dobili, a još manje, što su izgubili.(…)“

    Liked by 1 person

  2. „(…)Ne znam, u čemu uživaju drugi ljudi u ljubavi. Posjedovanje samo o sebi ne znači mnogo, a sredstva, pomoću kojih ljubavnici svladavaju djevojke, prilično su žalosna. Oslanjaju se čak na novac, moć, utjecaj drugih ljudi. No kako može neka ljubav pružati uživanje, ako ne sadrži u sebi apsolutno podavanje partnera? Samo po njemu postaje ljubavnica lijepa, ljubav zanimljiva. No treba imati duha, da bi se došlo do tog cilja; a postupci uobičajenih ljubavnika tome ne sliče.(…)“

    Sviđa mi se

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s