Duž Monparnasa,
Prosula se Senka
Utekla iz mene
Konačno!
!Nemoj biti ničiji glasnik!
Nema ni pomena
Na groblju sećanja.
Plam sveće ravnomerna tinja,
Neka im je svima oprošteno!
!Nemoj biti ničiji glasnik!
Infuzija je priključena
Na beskrajnu svetlost.
Na ljubi bližnjeg svog
Kao što sebe ljubiš.
!Nemoj biti ničiji glasnik!
Ljubim neprijatelje svoje!
Ljubim šaptače svoje!
Puštam vas iz sebe!
Puštam sve iz sebe!
!Nemoj biti ničiji glasnik!
Aleksandra Perić 
Piši poeziju češće!
(Ne shvati kao imperativ već kao dobronameran savet proistekao iz mog sviđanja tvoje poezije.)
Sviđa mi seLiked by 1 person
I ne shvatam kao imperativ. 🙂 Mnogo ti hvala na bezrezervnoj podršci.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Поезија ти заиста одлично иде! Свака част 🙂
Sviđa mi seLiked by 1 person
Hvala ti, Jelena. 🙂 Mnogo ti hvala.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Povratni ping: Odrazi | babeidede