Svrbi nebeska kapa,
Mozak besomučno ključa,
U tami, ni makro, ni mikro luča;
Dira rute zagubljena mapa.
U glavi je zbrke čorba,
Dobuju pomahnitali bubnjevi,
Svi su na nišanu, na cevi,
Ničeg, baš ničeg, stoga borba.
Na mraznim polovima srca,
Sužnji što sužnjima svoje pravite,
Zveketom lanaca život slavite,
Lednik crni u žilama grca.
Kraljice i kraljevi nečastivog table,
Zemaljski pioni skrnavog veka,
Jeste l’ čovek kad sretnete čoveka?
Alatke nema da oštrine zaoble!
Rima a dobar ritam, uz jake reči. Nimalo jednostavno.
Bravo! 🙂
Sviđa mi seLiked by 2 people
Beskrajno ti hvala na iskrenim rečima. 🙂 Moj naklon!
Sviđa mi seLiked by 1 person
I moj tebi!
Sviđa mi seLiked by 1 person
♥♥♥
Sviđa mi seLiked by 1 person
:*
Sviđa mi seLiked by 1 person
Povratni ping: Izdajnici | babeidede
Valent je lepo primetio dobar ritam, rima i snaga – to krasi tovje pesme. Pročitah ih za sad par, ali jednako dobra si i u pisanju proze.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Hvala ti što čitaš i hvala ti od srca na lepim rečima i pohvalama. 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
Povratni ping: Mrena — Aleksandra Perić | Aleksandra Perić