Ispred kontejnera se zaustavio kombi pikap. Čovek je otvorio zadnja vrata i videlo se da je gepek bio prepun kartonskih kutija. Po načinu na koji je prihvatao kutije moglo je da se zaključi da su teške. Počeo je da baca kutije u kontejner. Narod se uveliko sjatio. Izgledali smo kao gladni psi koji mašu repovima i čekaju da dobiju nešto.
Uistinu svako je i dobio ponešto. Neko po nekoliko komada a neko i više paketa u zavisnosti koliko je ko bio „brz“ i „snalažljiv“. Ulovila sam četiri velike šolje. Dve su iste, crne spolja a narandžaste iznutra. Jedna je staklena. A jedna je bela spolja a crna iznutra i ima odštampanog čoveka koji golišav stoji sa dlanovima na potiljku a sebe vidi kako leži na jastuku tj. to mu je senka. Pravo malo umetničko delo. Na toj šolji je sa druge strane odštampano i Soul Explorer.
Kako sam uporno stajala, na kraju sam dobila i komplet od 6 šolja srednje veličine sa tacnama koje sam posle raspodele poklonila komšinici koja radi u obližnjoj pekari, kao i jednu od dve sa narandžastim iznutra da ima na poslu kad pije kafu.
Po odokativnoj proceni tu je bilo bar 500-600 šolja. I te šolje su preduzeću koje uštampava logoe firmi i slične stvari oduzimale potreban prostor u magacinu a postale su „višak“ jer klijenti iz ovih ili onih razloga nisu bili zadovoljni kako je urađena štampa. Istina je da tek na ponekoj šolji postoji neznatan feler ali to uopšte nije upadljivo.
Ponekad je potrebno da „slučajno“ skrenete sa putanje kojom ste pomislili da ćete da idete i da se baš zadesite u nekoj takvoj situaciji i da iznenada dobijete darove. I da se zahvalite. 🙂 Nekom škart, nekom poklon. Ugao posmatranja je čudo.
Dobro je da je narod stigao da pokupi, dok se nisu porazbijale od bacanja i iskoristi ih. Igra slučaja ili sudbine, skretanje sa ustaljene maršute i poklon na dar, kao s neba da je palo.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Prvo sam se začudila kad sam videla da je krenuo da ih baca, ne znam, možda je tu i revolt bio u pitanju. Ali, eto, narod se odmah okupio i počeo da uzima.
Imala sam ideju da idem jednim putem, a onda iznenada sam krenula drugim, ne znam zašto. Baš kao s neba dar, kao što si pomenuo.
Sviđa mi seLiked by 1 person
Kao da neka sila kosmička prosto nam kaže: Mogu i ovuda proći npr… i eto desi se korisna stvar…
Sviđa mi seLiked by 1 person
Volim takve ulove, retko se desi, ali kada te porefi… 😀
Sviđa mi seLiked by 1 person
Zato je i slatko. A može i slatko da se jede iz šolje. 🙂
Sviđa mi seLiked by 1 person
Kada se toliko obraduješ nečemu što bi drugi nazvali „robom s greškom“, ona automatski postaje – roba sa smiješkom. 😉
Sviđa mi seLiked by 3 people
Baš si ovo lepo napisao. 🙂 Sve u stihu. A stvarno i jeste tako.
Sviđa mi seLiked by 1 person
U pravo vreme na pravom mestu, još i lepo opisano 🙂 Mislim da bi se podjednako prijatno iznenadila da je taj čovek svima udelio samo koju lepu reč. Nekako nismo navikli na slučajne male radosti…
Sviđa mi seLiked by 1 person
Da, lepa reč pre svega puno znači, a ovakvi ničim izazvani poklončići dođu kao sladak dodatak. Da li nismo navikli ili smo se malo i odvikli od tih sitnih a zapravo veoma važnih radosti, i to se pitam…
Sviđa mi seLiked by 1 person
Tako divno pišete! Volim vaš blog
Sviđa mi seLiked by 1 person
Hvala ti, dušo, na ovako lepim rečima.
Sviđa mi seLiked by 1 person