Svako od vas dvojice je na svoj način „vozio“ svoju trku smrti.
Neka ti je večna slava Olivere Ivanoviću!
Bog sve vidi!!!
Svako od vas dvojice je na svoj način „vozio“ svoju trku smrti.
Bog sve vidi!!!
Uvek znam
Da kad iz nekog razloga
Ne mogu da obavim
Ono što sam htela
Na nivou svakodnevice
Da me vraćanje
Vraća ne neki trenutak
Za koji treba da skontam
Zašto mi je prijatan
Ili nervirajuć.
U pošti je bio neki čiča
Koji je bio gladan krvi
I ždranja pažnje
Drugog
Na kanibalski način.
Kad je čiča raspalio
Jezičinom
Gde je on silni bombaš
U najavi
Ne, nije bio problem u tome
U tome što je izrekao
Mada, strogo uzevši
Lako je glumiti narodnog heroja
Sa jednom i po nogom u grobu.
Problem je bio u tome
Što su svi navijali
Kao da sada
Kao da ovde
Pravo rešenje predstavlja
Nasilje.
„On će da ode i da baci bombu!“
Sve smo iscrpili, je li?!
Kao da su svi
Disali u tom trenutku
Iste udahe.
I izdisali bojne otrove.
Svima je bilo smešno.
Mene je ponovo steglo u grudima.
Izašla sam što sam pre mogla iz te pošte.
Vratila sam se da bi me iznova proželo
Potvrdilo isto (o)sećanje:
Mi smo ono što mislimo!
Mi smo taj svet koji činimo!
I sad zamislite taj oblak informacija
Koji puni kolektivno nesvesno…
I kad se nakačimo na njega nesvesno
Šta crpimo odande?
Samo plači, ljubavi moja
Suze će isprati gnojne rane
Suze će istopiti knedle u grlu
Suze će te ponovo roditi.
Suze će ti okupati biće svetlošću.
Dok suza suzu stiže
Prepusti se, pusti se
Suze vole tvoje biće.
Nema tolikih voda
Koliko ima suza isplakanih
I nema tih suša
Koliko ima suza neisplakanih.
Budi tu, budi u sebi
Nemoj da bežiš od sebe
Iz bola se porađa
Iz bola se raste.
Kada osetiš da se daviš
U suzama, u osećanjima
Znaj da je taj potop nužan.
Diši duboko, pusti grč.
Najlepši cvet raste iz tebe
Onda kada očistiš smeće
Onda kada počupaš korove
Onda kada zavoliš sebe.
Šta imaš od svoje destrukcije?
Radi te da se osećaš – dobro?
Radi te da se ne osećaš – dobro?
Radi te da ližeš svoje rane?
Radi te da dogorčuješ ogorčenu krv?
Radi te jer misliš da je to nešto posebno?
Misliš da si nešto posebno?
A ne,
Varaš se.
Zamisli,
7 milijardi ljudi ima na planeti.
Da li misliš da je svako nešto posebno?
Nije.
Nisi ni ti.
Samo sebi – možda.
Catch je da ne uzimaš sebe za ozbiljno.
Ozbiljnost je ozbiljno oboljenje duha.
Kad crkne smisao za humor u tebi – tad si mrtav.
Bez umrlice izdate od mrtvozornika.
Kad crkne želja za igrom u tebi – tad si mrtav.
Bez umrlice izdate od mrtvozornika.
Kad crkne odjek na jek drugoga – tad si mrtav.
Bez umrlice izdate od mrtvozornika.
Smej se (sebi u brk), igraj se, prepoznaj odjeke drugih u sebi…
I sećaj se smrti!
U ulici Stevana Markovića, Zemun
Autor/ka grafita nepoznat/a
Kapa dole, majstore/majstorice!
Jennifer Rush – Power Of Love
Frankie Goes To Hollywood – The Power Of Love