Bol

U zaletu vetra, u zanosu vatre,
Drhtaj tmine kapak kad prekrije,
Očima liješ lavu što vrije,
Kožom prosipaš da meso se satre.

Do gole koske – veliš,
Ko iz ognja da puši se i dimi.
Otkinuti skakutaće ko po žimi,
Dok ne ogoliš i ne zaceliš.

Ruke će te pojesti i
Glavu će ti otkinuti
I zubati i bezubi
Keziće ti se i pljuvaće te.

Prelij tu poslednju najveću kap.
Pokreni bujicu, do potopa,
Da svagda prazne glave i
Šuplja usta zapušiš.

I ti nećeš više plakati,
Jer tvojim su suzama
Odavno ispunjena mora i okeani.
Ti kad daješ, vazda traješ.