Osuđujem!!!

UVOD: Maketa propagandno-tržišne sile ili nema tu Cile-Mile

Stara kajlo, Marakano, Marakano
Al’ je ko’ te (na)dr(u)kano.
Momci mladi, momci mladi,
Šta vam DB i ucena radi?

(tu se razvuče ‘armonika na belaj)

Da navijač Petokrake bejah,
I da mladost na stadionu preblejah,
Sad bih vas se odrekla, ovoga mi opanka i
Sa osmejkom bih se sećala rastanka.

Crvena, oj, Zvezdo, Zvezdo,
Što si idiotima porodično gnezdo
Da se zapuca, sledeći je korak,
Koji će junak da zaprimi ćorak?

* * *

Da li su fudbaleri Crvene Zvezde mentalno poremećeni?

Da li se pobeda, kako su već nerešen rezultat proglasili pobedom na sinoćnoj utakmici u Beogradu, slavi tako što su se fudbaleri popeli u oklopni transporter, nabili šlemove na glave i „počasno“ vozikali, dok su se „vijorile“ zapaljene baklje uz svekoliko urlanje tzv. navijača? Navijača? Likovi koji su na platnom spisku kluba? Koje su njihove uloge? Likovi koji nisu služili vojsku! Likovi koji ne znaju šta je rat, jer su se rodili nakon završetka građanskog rata sledstveno rasturu SFRJ.

Poreski obveznici plaćaju cehove bahanalija poremećenog šovinističkog polusveta – degenerika – koji se lože na suze, krv i znoj.

Koji će krasni tenk postavljen ispred stadiona Crvene zvezde uoči utakmice sa ekipom Young Boys? Ko ga je postavio? Odakle mu? Nije to igračka. Ne, nije! U bukvalnom smislu nije igračka da može u džep da se stavi i neprimetno (is)pusti. Dakle, čini se da je pripremljeno i organizovano. Namerno i ciljano. I još na njemu piše Vukovar. Pa, majku li vam jebem srpsku, jeste li toliko maloumni i krvožedni da hoćete svi (u) rat ponovo?!@?! Vi, takvi Srbi, sa svojim jedenjem govana, palite li se na stradanje, raspad, uništavanje, zlo, nesreću? Rashodovan tenk, je li? Odakle? Da se to ne kupuje na vojnom otpadu, možda? Maketa tenka? Kako da ne!

I Hrvati koji su kao odgovor ispred stadiona Dinama u Zagrebu postavili krš od traktora. Na sličnim traktorima je srpski narod bežao iz Hrvatske. Akcija „Oluja“.

Tenkovi i oklopni transporteri su oružje. Oružjem se ubija. Prema tome?!

Ko upravlja čitavom ovom ratnohuškačkom politikom i po čijim naredbama su fudbaleri Crvene Zvezde ušli u oklopni transporter?

Da među Zvezdinim timom postoji jedan častan čovek, taj ne bi pristao. Ni po koju cenu. Ni pod pretnjom smrću ne bi ušao u oklopni transporter. Da ne govorim o finansijskim banalnostima kao npr. „Sa’ će’ ti da vidiš svoju buduću market value ako ne uđeš u oklopni transporter – ‘dobrovoljno’.“

Profesionalni fudbal u Srbiji treba da prestane da postoji. I uopšte svaki značajniji ekipni profesionalni sport koji se koristi za raspirivanje mržnje, nasilja i zla treba da prestane da postoji. Profesionalni sportovi koji služe za glorifikaciju šovinizma i služe u političke svrhe i za ispiranje mozga pod parolom „jačanja nacionalne svesti“ Ustavom treba zabraniti.

I političari, kao profesionalne marionete, treba da prestanu da postoje. Zabraniti. Ustavom.

Ako već moramo da trpimo bezmozgarije, jer fakat većinu ljudi živo zabole za „proslave“ nakon dobijenih utakmica, plafon može da bude vozikanje sportista u autobusu sa otvorenim krovom po Beogradu nakon utakmice. Zašto je ovog puta takav autobus zamenjen oklopnim transporterom? Verovatno jer su onomad i autobus spalili, ahahaha, pa sad mora nešto „o(t)porno“.

Osuđujem!!!

P. S. Ne navijam ni za koga, ne podržavam nikoju opciju, nisam član ni biblioteke, a ne čega grđeg.

Pozivnica

Leta Gospodnjeg, na Veliku Gospojinu, ljubazno se pozivate da svojim visokouvaženim prisustvom uveličate dane sportskog streljanja na Starom Sajmištu.

Garantujemo dobru zabavu, zvezde Grand parade, odabrane učesnike Parova, Zadruge i Velikog brata, kao i besplatno piće i rekreativne droge. SPC je darovala hranu, blagoslov i pričešće. Biće prisutna elita domaćeg biznisa, predstavnici stranih država i crkveni velikodostojnici, kao i zainteresovani građani, probrani iz redova proverenih od strane državne bezbednosti.

Možete poneti svoje oružje a i mi imamo dobru ponudu. Municija je obezbeđena.

U miru i radosti srdačno Vas pozdravljamo.

* * *

„Krv ti jebem, da ti jebem“, urlao je, kupajući se u znoju lica svoga, vlasnik štamparije na slovoslagača. „Jesi li ti lud, hoćeš li da nas sve pobiju zbog tvoje nepismenosti? Pet hiljada pozivnica, i odštampano i poslato?!“

„Ali gazda, to je samo jedna reč, možda niko i ne primeti – a odazovu se u velikom broju…“

Jebeš crnogorsko primorje

Priča mi kako se provela na moru, a to mi zvuči svakako samo ne kao nešto prijatno i vredno sećanja i to na onom parčencetu jadranskog koje su svojim prinudnim samodoprinosima od plata izgradili zaposleni koji su živeli i radili u Srbiji 70-tih i 80-tih godina prošlog veka, na račun zemljotresa koji je pogodio Crnu Goru 1979. Oni koji nijesu imali obraza sazidali su kuće na moru, a da pre toga ništa i nije bilo oštećeno, jer kuće nijesu ni imali. Neki su sagradili i po nekoliko kuća. Moglo im se. Ja ne mogu da idem na to i takvo more i da plaćam pocrnogorčenim Srbima nešto što su moji preci već platili pre 40 godina. A nemam ni afiniteta za mesta gde se govna izlivaju u more (ko i u belom gradu na ušću dveju reka) i đe osokoljena šaka jada vrši diktaturu (to je isto kao i ovde), a ni sopstveno vodosnabdevanje nema. A i jebeš ti pogled iz kuće na moru iznad magistrale gde ti treba uspinjača da se s plaže vrneš a da dušu ne ispustiš. Samo vi oslobodite Beograd od svog prisustva. I imovinu i radna mesta. To je dovoljno.

P. S. Ne mora čovek da se deranžira materijalno i svakako a ako baš hoće i na Adi Ciganliji trešti nešto kao muzika, dahću jedni drugima za vrat, leže ko sardine u konzervi, urlaju, bacaju đubre i, naravno, pišaju u vodu. Jedino je malo pročišćenije u nudističkom delu.

Nadahnuće: TAJNI PLAN IZRODA MILA: Isterati Srbe iz Crne Gore

Ceđenje

Telesnosti se istaču
Kao voda kroz prste,
Ledna, igličasto bode,
Kroz ušice se provlači,
Zariva mikronske stakliće
U meka brdašca jagodica.
Niz bradu cure sokovi,
Žućkasto-zelenkasti, čemernoga ukusa.
Voćku slatku omirisali nisu.

Koža je ulepljena od znoja,
Dlaka masna, smrdljiva,
Pod pazuhom ućebane kovrdže
Zaudaraju na vepra u teranju.

Kako je živeti slatko
Kad svestan si da smrt te uhodi.
Kako ti ništa nije jasno
Dok nisi neizlečivo bolestan.
Kako je čovek glup i nezahvalan,
Neprisutan i s glavom bez glave.

Kako se ne seti drugoga
Osim kad mu nešto treba.
Kako vreba iz prikrajka i
Puca u leđa.
Lakše je bez susreta.
Ionako je sve bezlično.

„Srećan ti rođendan!“
Nadam se da ćeš uskoro da skapaš
Ali ti ne govorim šta mislim.
Smešim ti se u lice, pritvorno milo.
Dok te veličam u stogodišnjake,
Eksere u kovčegu ti zakivam.

Bespovratno

Kada tiho odemo u nepovratnu noć..

Vladaće mrak, nasilje i strah.
Sećaćemo se zadnjeg koji je imao
Snage, hrabrosti i časti,
No nije mogao da preduzme ništa,
Jer ništa je postalo odrednica
Pojedinaca i miliona,
Skučenih u istim paralelnim svetovima,
Zgusnutih u očajanju pridržaja za od goreg lošije.

Kradu vreme dragocenog života za banalnost, glupost i prostakluk.
Nasladljivost tajnama drugog je omiljena igračka niskih strasti,
Vrteška od koje zubi cvokoću.
Zubi se keze
U kući strave iskaču demoni,
Neiskrivljena ogledala nutrine,
Prikazuju ono što jesmo…
Čuju se urlici, vrištanje i zapomaganje.

Čeznutljivo ćemo jecati nad senima
Umrlih, nerođenih i pobačenih…
Nikoga ostati neće sa svetlom u srcu
Kada tiho odemo u nepovratnu noć…

Kao da već otišli nismo?!