Ušuškan između polarne svetlosti i
Konačnog mraka
Stisnuo bih se uz toplinu bedara
Uzavrele, topionice lednika
Grejačice i plesačice raskošnih kukova.
Drska je i draga je, bezobrazna
Neuhvatljiva divlja kobila
Maše sjajnom repinom
Približim li joj se, dalje sam.
Kradem joj snove, tu je moja
Tu me ima u njoj.
Snovi su stvarnost uzajmnosti
Skršeni od stvarnosti prožderane.
Mirišem joj zatiljak gladak
Rozikast od razasutog zmaj daha
Prepun je mirisa bombona
Od jagoda, limuna i pomorandže.
Šuštim joj kroz uši
Šištim joj kroz krv
Vrištim je, moja nije
Ničija je, ovaploćujem je.
Ukrašavam je nanizanim pupoljcima
Ljubim joj usne od trešanja crnih
Pojela bi, progutala bi me
Mamim je k sebi, beži.
Ne trčim, stojim
Ukopan, ne mrdam
Jurišnici ne stižu na cilj.
Umem da čekam, i večnost da je.
Divno rečeno, bravo, sve pohvale 😀
Sviđa mi seLiked by 1 person
Hvala ti, Braco, od srca. 🙂 Drago mi je da ti se dopala pesma.
Sviđa mi seLiked by 1 person