Moja je draga D. mimeza
S hiljadu lepljivih pipaka
Od kojih planinasti plikovi
Do erupcije narastaju.
Iz nje se izležu mimežčići
Ljigavčići, spodobčići
Svekoliki kreteni i idioti
Beskičmenjaci sisari.
Kada kažem – Domovina
Žuč zelenu prosipam
Zatravljujem unutrašnju prljavštinu
Boli me glava, misao, reč i svaka koska.
Zapelo je negde, neće napolje.
Grle me oktopodi
Stežu mi grlo i svode me na škrge.
Na suvom polju strnjika je
Ukras prirode, iskonska lepota.
Ako te ima Gospode,
Spasi, pomozi, pokaži.
Ako te nema Gospode,
Onda – mimeza.