– Preterano psuješ u poslednje vreme.
– Pa šta?!
– Ne priliči ti. Ti si žensko, dama…
– Ma je li, žensko, dama, njanjanja…
– Je l nisi?
– Nisam.
– Šta si?
– Babasera i služavka.
– Stvarno si bezobrazna.
– Ti si bezobrazan. Ko šta radi ja čistim mačja govna i pišaćke i služim tebe i mačke.
– Ima tu istine.
– Čuj – ima tu istine – to je cela istina.
– Hoćeš da kažeš da ne radim ništa?
– Takoreći ništa.
– Nije tačno. Radim koliko mogu.
– Znam, a ja radim sve što moram jer ti ne možeš.
– Nikad nisam voleo kućne poslove.
– Ni ja.
– Šta da radimo?
– Ništa, kao i do sad.

via pinterest.co.uk
– Je l’ hoćeš manje da psuješ?
– Neću. Psovaću koliko mi se psuje.
– Stvarno ne mogu to da slušam.
– Ne moraš i ne tražim to od tebe.
– Ali ti ne zatvaraš usta.
– Ti izađi i prošetaj ako ti toliko smeta.
– Da idem iz sopstvene kuće da bi ti lajala iz petnih žila? Na šta ti ja ličim?
– Bolje da ti ne kažem. Ako kažem prestaćeš da razgovaraš sa mnom i psovaću još više.
– Dobro, radi šta hoćeš, samo nemoj da…
– Govorim?
A few weeks ago, I wrote the name Alexandra into the novel I’m writing. Not until seeing your name, did I discover I’d used the name incorrectly. I didn’t use the feminine version for a woman. Oops…
Sviđa mi seLiked by 1 person
Probably you’ve already checked entire text and sorted the problem out. And the she character finally is a woman, without any doubt. 🙂
Sviđa mi seLiked by 1 person
Povratni ping: Crtice #62 | Aleksandra Perić