Uparkirala sam auto na parking mestu za stanare zgrade. U beogradskoj kasabi to je -10 cm od ulice, jer je jugo kratak. Inače bi bilo +30 cm.
Izašla sam iz kola i u perifernom vidu opazila da mi se približava žena-baba sa efemernim vidom ili pak s namerom da tera šegu.
– Gospodine ili gospođo, ne znam šta ste, da l’ ste muško ili žensko, danas i muškarci nose dugu kosu… da vas pitam…
Utom se okrećem anfas ka babi.
– Oprostite ne znam da li ste baba ili deda, ali da li vam stvarno ličim na muškarca sa dugačkom crvenom kosom?
Baba me je iskulirala.
– Zanima me da li ovde ima neko da izdaje stan od 40-50 kvm?
Odgovorila sam da ima. Baba se upecala i zverala u prozore zgrade. Sva iskežena je izjavila da joj se veoma sviđa fasada, te je rečima kitila zgradu kao da stoji ispred maršal Titove vile na Dedinju.
– Nažalost, trenutno su svi stanovi izdati.
Нешто стилски сасвим Твојствено.
Поздрав А!
Sviđa mi seLiked by 2 people
Nešto mojstveno, nešto svestveno, nešto… ko zna šta…
Hvala Ti, Stan, na čitanju.
Otpozdravljam!
Sviđa mi seSviđa mi se