Otvoreno o otvorenom

Gospođa dvostrukoga prezimena i moguće štošta dvostrukog je hitro promenila svoj zapušteni fazon seoske mlekarice u biznis stajling i i i kompulzivno ponavljajuću retoriku.

Već viđeno je da je jedna kalaštura odsekla izblajhane kike i zamenila ih kaciga frizurom s pramenovima. Dok ju je jahao ko ju je jahao sad ona besomučno jaše našu finansijsku sadašnjost i upitnu budućnost, i krčmi narodno, poput pijanog milionera naslednika.

Činilo se da je spremaju ili se sprema za zauzimanje važne pozicije u zemlji nevažnih ljudi i važne državne administracije po čijim se aršinima kroje kape nevažnima. Isturenih pozamašnih sisa, sumanuto nametnute učestalosti u medijima, sugestibilne boje glasa ponavljala je i ponavljala je jedne te iste reči i rečenice.

>>>

  • Na otvorenom sam. Slobodan sam. Mogu da dišem punim plućima.

>>>

Majmun u plavom je držao lisice i brnjicu a ja nisam stigao ni do astronomske opservatorije na Zvezdari da još jednom vidim zvezdano nebo.

>>>

  • Najvažnije je s kim se tucaš.
  • Karijera, sis, karijera je keva.
  • Sulejman Veličanstveni je bio dobar baja.
  • Bez brige, doći će i on i Murat i svi njini ponovo pa kad isuku…
  • Suku njini, po veri, po Srbiji, zemlji što bejaše, a nestaje.

>>>

Napaljena, napola pomodrela u licu ko nedozreli plavi patlidžan, glasom komandantkinje parade usnulih, zavodi red u apoteci i uteruje disciplinu u osteoporozne kosti. Kupci se imaju prizvati pameti i kad već čekaju zbog manje marže neka im je jasno da sve ima svoju cenu. Spisak se napravi nekoliko dana ranije i uči se napamet. U tri ujutru kad te probude, bez zamuckivanja, verglaš ko osnovnoškolsku pesmicu:

  • Panadol Extra, Emanera, Flobian, flasteri za kurje oko, pastile za grlo – najjeftinije, Neurozan, Lorazepam (ne može na bajati recept), aktivni ugalj, ulošci s gornjim pamučnim slojem… feel free…

Jbt, masku sam zaboravio/la!

Sebičluk

Lažem.
Patetišem.
Kukumavčim.
Ne vraća/š mi se.
Stavila je tačku
Na mesto mog zareza.
Kažu da dok ne izgubiš
Voljenu
Ne znaš da si voleo.
Znam
Da znam
Šta pokazao nisam.
Mislio sam
Da je trebalo da zna
Kao i mnogi što misle
Da drugi su tu da
Misli nam čitaju.
Ljutim se što to
Nije umela.
Postavljam pitanja.
Odgovori mi neće pomoći.
„Zaslužuje/š boljeg!“
Jeftina misao u glavi
Čoveka koji ne prihvata
Odgovornost.
U mojoj glavi.

Photo by samer daboul from Pexels

Slušao sam korake
Odlazeće
Ovog puta stvarne
Naspram svih izjava:
„Zaista ću otići.“
Mislio sam da je
Šala.
Nije trebalo to da
Govori.
Na neki način
Pripremila me je.
„Idi kad ti ne valja/m!“
Najčešća je moja mantra.
Vajkam se
Radi onoga što
Nisam učinio
Za nju.
Podrazumevao sam je.
Bunila se.
Ismevao sam njenu
Preosetljivost.
Govorio sam… uh…
Sam vrag zna
Kako mi je uposlio
Jezik.
Štikla
U mojoj glavi
Bila bi melem.