Brojanica

Tvoje uzavrele i tegobne reči prosule su lavu iz vulkana za koji sam mislila da je ugašen, prožimajući svaki delić moga bića koji se davio u pepelu.

Disanje je bilo neravnomerno a ti si gađao svaki moj isprekidani uzdah otrovnim strelama.

Nisam bila spremna na to. Zar od tebe? Zar i ti?

Osetila sam lom svoje duše istrgnute tek tako, nemarno i nehajno.

U meni i oko mene su se razasule krhotine. Ne, nisam klečala na njima. Nisam ti ničim lošim uzvratila.

Previla sam i privila uza se deliće duše svoje raznesene i nanizala ih u milošte.

Sebe, sebi, sebe – darujem, volim i poštujem!