Podrška gospođi Ani Pejić

Koliko Nekome znači istina koju sazna, a za kojom godinama traga, a ništa ne može da uradi da bi vratio vreme unazad i promenio tok događaja?

Postoji neoprostivo. Ne zavaravajte se da je drukčije. Postoji nezaborav.

Postoji Jedna Istina. Molim Boga da svako dođe do Jedne Istine za kojom traga, a u toj Jednoj Istini jedino su važna deca koja su ubijena ili ukradena i preprodana.

Zločini su počinjeni i počinioci su nekažnjeni.

Pomozi, dragi Bože, da Jedina Istina ugleda svetlo dana.

Sudi, Bože, svakome prema zasluzi, molim Ti se najpokornije.

Podrška svim roditeljima čija su deca nastradala i postradala.

Koliko košta ljudski život? Koliko košta ćutanje kad se ćutati ne sme? Koliko košta??? Dokle neljudi???

Мартин Армстронг – Најбољи циклусолог и трејдер свих времена

Citat

Препорука!!! Обавезно погледајте филм. Веза ка документарцу је на блогу колеге Небојше.

(…)За трејдера Мартина Армстронга први пут сам чуо када је берзански трговац Ивица Мартиноски гостовао прошле године у септембру на Балкан Инфо».

Почео је да прича о циклусима и циклусологији као науци која обједињује све науке, али је рекао и то, да је Мартин Армстрог најбољи трејдер и циклусолог свих времена. Исто тако је рекао да постоји и документарни филм о Мартину Армстронгу.(…)

via Мартин Армстронг – Најбољи циклусолог и трејдер свих времена

Borislav Pekić: Besnilo

Pekićevo Besnilo ili dijagnoza oboljenja ljudskog roda (pulse.rs)

Besnilo – odlomak (laguna.rs)

(…)
PROLOG – RHABDOVIRUS

Prodirući u živu ćeliju stranog tela, virus njenu sadržinu zamenjuje svojom i pretvara je u fabriku za proizvodnju novih virusa. Promene koje na taj način izaziva u životnoj sredini ćelije neuporedivo su dublje i dramatičnije nego što se čovek sme nadati ikad da postigne u svojoj.
Virus je najsavršenije stvorenje u kosmosu. Njegova biloška organizacija nije ništa drugo nego mašina za proizvodnju života u njegovom najčistijem smislu. Virus je vrhunac prirodne stvaralačke evolucije.
Vrhunac veštačke je – inteligentan virus. Tvorevina koja ima formu čoveka a prirodu virusa, vitalnost virusa i inteligenciju čoveka.
Simbioza virusa lišenog besciljnosti i čoveka oslobođenog ograničenja vladala bi prirodom, kojoj oboje služe samo kao đubrivo.

PROFESOR DR FREDERICK LIEBERMAN
(…)

Prva kritika Besnila (borislavpekic.com)

Pekićevo Besnilo i dalje besni (exxxperiment.net)

Обешени град

Уподобљавање

Волим свој град!
Волим га, мислим, одувек
Са његовим рекама, тврђавама,
Са његовим устајалим ваздухом асфалта и посечене природе,
Са увек насмејаним и кочоперним лицима
Мојих суграђана…
Али, вечерас ме није купио његов шарм…
Вечерас у њему нисам нашао живо дете
Испод свих тих сводова напаћених лампица што раскошним сноповима
Хране идола.
Не, вечерас је задах једне колективне беде
Ужегло стезао око врата
Испод свих маркираних костима људскости.
Вечерас је град трпео порођајне болове!
Јер, никада више није било јада
Од толико уличних извођача
Који крију под перформансом
своје просјачење.
Млади, стари, средовечни
Бескућници и модно дотерани
Све генерације на готовс по трговима и улицама…
А у мени туга, а у мени стега
Јер и ја носим ту омчу око врата
Јер и ја у ономе ко се пати видим свога брата!
Колико нас је притајена беда оковала
Да ниједан не може ни преживети од свога рада!
А крволоци се…

Pogledaj originalni članak 79 more words

2018.

Говор тишине

Тишина је категорија која ми некада прија, а некада ме убија. Када помислим на тишину, помислим на смиреност и бескрај. Сада је тако, а раније нисам волела тишину. Пре ми се тишина чинила као казна за релативни недостатак свих звукова. Онда сам почела да је тако нему ослушкујем. Увидела сам да је комуникација кроз један од аспеката тишине – ћутање, један од врхунских, под претпоставком да није само ex silentio. То је оно када се погледамо и све смо рекли.

[Из Зборника Најкраће приче 2010, стр. 184, Алма, Београд, 2011.]


Текстови групе Архангел

Rabindranat Tagore: Četvrta bezimena

Volim te, dragane, oprosti mi ljubav moju.
Uhvaćena sam kao ptica koja je zalutala.
Otkako se potreslo, srce moje izgubilo je svoj veo i ogolelo. Pokri ga svojim sažaljenjem, dragane, i oprosti mi moju ljubav.

Ako me ne možeš voleti, dragane, oprosti mi bol moj.
Ne gledaj me prezrivo iz daljine.
Povući ću se u svoj kut i sedeti u mraku.
Obema rukama pokriću svoju golu sramotu.
Odvrati svoje lice od mene, dragane, i oprosti mi bol moj.

Ako me voliš, dragane, oprosti mi moju radost.
Ako moje srce ponese bujica sreće, ne smej se mom opasnom zanosu.
Ako sedim na svome prestolu i vladam nad tobom tiranijom ljubavi svoje, ako ti kao boginja poklonim svoju milost, podnesi oholost moju, dragane, i oprosti mi moju radost.

Rabindranat Tagore: Druge su žene uvek iste

I ja bejah jedna od mnogih koje se trude da ispunjuju svoje bedne domaće dužnosti.
Zašto izabra mene i otuđi me od svežeg skrovišta našeg običnog života?

Osveštana je ljubav koja se nije ispovedila. Ona sija kao dragi kamen u ognju skrivena srca. U svetlosti ljubopitljivoga dana gleda ona tužno i žalosno.

Ah, probio si koru moga srca i odvukao moju drhtavu ljubav na otvoreni trg i razorio zauvek senoviti kut u kome je ona skrivala svoje gnezdo .

Druge su žene uvek iste.
Ni jedna nije pogledala u dubinu svoga srca, ni jedna ne zna svoju sopstvenu tajnu.
Osmejkuju se lako i plaču, ćaskaju i rade. Svakoga dana posećuju hram, pale svoja kandila i donose vodu s reke.

Nadah se da će moja ljubav biti pošteđena od hladne sramote beskućnika, ali ti odvrati lice tvoje.

Da, tvoj put leži čist pred tobom, a meni si presekao svaki povratak i ostavio me potpuno nagu pred svetom, koji me gleda ukočenim očima, dan i noć.

Rabindranat Tagore: Čini mi se da sam te morao voleti…

Čini mi se da sam te morao voleti na bezbroj načina, bezbroj puta,
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvek.
Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pesama
Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvek.

Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je vekovima star bol,
Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu,
Kao što uvek gledam iznova u prošlost, na kraju uvek ti iskrsneš
Prekrivač sjaja polarne zvezde koja isijava kroz tamu vremena:
Postaješ simbol onoga što se pamti zauvek.

Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora
Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
Igrali smo uz milion drugih ljubavnika, deleći istu
Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka –
Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvek iznova.

Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi,
Ljubav čoveka svih vremena, prošlosti i večnosti:
Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život.
Sećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju –
I pesme svih pesnika, prošlosti i večnosti.